Mit: Veliki tanjiri se mogu složiti isto kao standardni. Činjenica: veći prečnik menja težište i povećava rizik od grebanja i klizanja u gomili. Kao menadžer, gledam i posledice po trajnost posuđa i vreme koje tim troši na bezbedno odlaganje.
Mit: Dovoljno je izmeriti tanjir „od oka“. Činjenica: prečnik treba meriti od ivice do ivice kroz centar, a korisno je proveriti i visinu oboda jer utiče na razmak u stogu. U praksi tražim da se uzme mera najvećeg tanjira u setu i doda mala tolerancija kako bi organizeri radili bez zatezanja.
Mit: Standardne dimenzije su iste kod svih proizvođača. Činjenica: „veliki“ tanjir može varirati, pa se isplati proveriti realne mere, a ne naziv. Korist je manje improvizacije i manje povrata opreme; rizik je da kupite rešenje koje je milimetarski tesno i postaje nepraktično.
Mit: Dubina i visina police nisu kritične. Činjenica: tanjir većeg prečnika traži veću dubinu da ne viri i ne zakači vrata ili ivicu, a visina police određuje koliko slojeva realno staje. Sa operativne strane, pogrešna visina pravi zagušenje: ljudi premeštaju stvari, ruše stog i gubi se vreme.
Mit: Što više tanjira na jednoj polici, to bolje. Činjenica: kapacitet i nosivost polica moraju biti usklađeni sa masom keramike ili stoneware-a, posebno kada se slaže u visinu. Prednost pravilnog proračuna je stabilnost i manji rizik od oštećenja; rizik preopterećenja je uvijanje police i neplanirani troškovi zamene.
Mit: Organizatori uvek štede prostor. Činjenica: dobri organizeri štede prostor samo ako odgovaraju prečniku, dubini i načinu pristupa (horizontalno izvlačenje ili vertikalno odlaganje). Kao menadžer balansiram dobitak u metrima police sa rizikom da rešenje uspori tok rada jer zahteva „dve ruke“ i dodatno pomeranje drugih predmeta.
Mit: Podloge protiv klizanja su nepotrebne. Činjenica: tanka podloga može smanjiti vibracije i klizanje, naročito na metalnim žičanim policama ili glatkim laminatima. Korist je tiši rad i manje mikro-oštećenja; rizik je da predebela podloga smanji korisnu visinu i oteža uvlačenje teških stogova.
Mit: Filc između tanjira je samo estetski dodatak. Činjenica: odvajanje tanjira filcom ili tankim separatorima umanjuje trenje i kontakt glazura, što je bitno kod većih površina. Prednost je manje ogrebotina u dugom roku; rizik je održavanje, jer se filc mora povremeno čistiti i zameniti da ne zadržava prašinu.
Mit: Stalak na radnoj ploči je „rezervno“ rešenje. Činjenica: praktični stalci na ploči mogu rasteretiti gornje elemente, ubrzati posluživanje i smanjiti broj podizanja teških stogova. Sa druge strane, treba kontrolisati širinu prolaza i blizinu izvora toplote i vlage da ne kompromitujete bezbednost i higijenu prostora.
Mit: Jedno univerzalno rešenje pokriva sve vrste velikih tanjira. Činjenica: često je najbolja kombinacija—deo u vertikalnim držačima, deo u kontrolisanom stogu sa separatorima, uz proverenu nosivost. U upravljanju prostorom, korist je predvidljiv proces i manje oštećenja, a rizik se smanjuje kada se rešenje testira sa punim opterećenjem pre standardizacije.
